-Piše: Ilija Miljanić

Jame kao fenomen kraških predjela s nepoznatim sadržajima odišu potrebom za upoznavanjem i ispitivanje njihovih dubina. Glavni egzekutori i kreatori punjenja jama bili su bratoubice i oceubice komunističkog režima pod vođstvom čuvenog Josipa Broza.
Jugoslavije više nema, a kao njeno jedino nasleđe nameću se aveti titoizma. Mogu li se Srbi konačno otrijezniti od tvorevine koja ih je iskasapila?! Imamo li snage za to s obzirom na to da smo najveće žrtve raspada jugoslovenskog projekta? Kraljevina Srbija uložila je sve svoje kapacitete u stvaranje Jugoslavije: državnost, vojnu silu i nauku.
Spoljnu politiku određivali su tada i sada intresi velikih sila, a srpski interes i danas se zanosi oslobodilačkim zanosom iz Drugog svjetskog rata koji se na prostorima gdje žive Srbi pretvorio u bratoubistva i oceubistva. Srpsko pitanje doživljava kult ličnosti poslije Drugog svjetskog rata prećutkivanjem genocida što najbolje pamte mnoge jame koje su i danas prepune kostiju srpskih slobodnoumnih pregalaca i nejači. Po Crmničkoj nahiji kružila je izjava Peka Dapčevića,,da treba pobiti čitav neposlušni narod‘‘, i zamalo se to obistinilo. U nikšićkoj regiji najviše su prednjačili: Sava i Radoje. Bratoubice nijesu spavale i pretežno su, u cik zore, uručivali karte za „brzo penzionisanje“ i odlazak u jame, nazvane,,Kotor‘‘ i,,Boka‘‘... Da bi bili uvjerljiviji, prethodno su sahranili Boga da bi proleterska ideologija zauzela mjesto u duši naroda... I, na nesreću, uspjeli su da u potpunosti povampire narodne mase koje su krenule za diktatorima komunističke matrice. Proleteri u Montenegru, usred grada Nikšića, kod revolucionarnog doma bratoubica hoće da naprave ljetnju kafeteriju širenjem mržnje uz staru pjesmu proletera:,,Padaj kišo, krv operi kud prolaze proleteri‘‘... I dalje:,,Nema borbe, nema rata, dok ne krene brat na brata‘‘! Zaista ništa novo osim nesnosne mržnje prema braći: Rusima i Srbima. Zakleo se premijer Marković da mora slijediti put evroatlantskih integracija i da ovih dana mora izmjeriti koje ruske diplomate iz Montenegra treba protjerati. Ovakva poniženja viteška Crna Gora nikada nije zapamtila. Savremene jame su otvorene za srpski narod po novom receptu tihog davljenja na prostoru eks Jugoslavije, a prednjači se na: Kosovu i Metohiji, u Republici Srpskoj i u Montenegru. Skoro tri decenije u Montenegru se sve radi da gospodare manjinski narodi radi bogatstva šefa režima. Ako, ne daj bože, zagusti sve oči će biti uprte u NATO,,anđele‘‘ koji nas bombarduju svakog trenutka.
Nigdje na svijetu se nije izrodilo toliko bratoubica i oceubica u odnosu na broj stanovnika kao što je to slučaj u Crnoj Gori. Engleska loža pronašla je Josipa Broza da s partizanskim jedinicama unazadi pravoslavni rod na prostoru eks Jugoslavije. Nesrećni kralj Petar u Londonu nije mogao da živi od svakodnevnih napada anglosaksonaca da promijeni ćud i svu tradiciju svog naroda. Ista loža je naredila bombardovanja gotovo svih gradova na današnjim prostorima Srbije i Crne Gore, i to neposredno nakon pada fašizma.
Upravo jamski kapetani komunizma izrodili su novu proletersku generaciju koja je smrtonosnija od svih komunističkih vukodlaka. Jame nijesu simbol prećutkivanja zlih vremena nego su utvare bježanja od bližnjega svoga, koji je pogubljen opet od najbližeg svojega. Partizansko vojevanje donijelo je mnogo „heroja“ koji su izašli iz šinjela bratoubica i oceubica. Naslućuje se da zbog toga arhivi Montenegra ne smiju da izađu na vidjelo, jer svak je svakoga izdao da prošeta stazom u „jednom pravcu“... Kažu, samo sestra nije brata pogubila! Bratoubilački režim Montenegra izdao je sve od Konstantinopolja da bi se uvalio u anglosaksonski ambar promašenog vremena. Upravo primjer protjerivanja braće Rusa pokazuje da proleterske jame u Montenegru nemaju alernativu. Narod bez kičme i srca izgubio se u lavirintu i čeka najamninu od zapadnih dželata koji imaju na umu da sahrane plemićko postojanje srpskog roda u Montenegriji, na Kosovu i Metohiji, u Republici Srpskoj... Na kraju, i Srbija je poremećena gradskom kasabom bez vitezova seoskog kova, zaloge velikomučenika cara Lazara, viteza Miloša Obilića i drugih znanih i neznanih junaka slavne srpske prošlosti. Svjetski i srpski bard Nikola Tesla upokojio se uz kosovski zavjet i uz pjesmu,,Smrt Majke Jugovića‘‘, a Montenegrija, izgleda, uz najezdu oceubica i bratoubica bez porijekla.